Summi1
Summit2

Tijana Vasić, menadžer korporativnih komunikacija i medija, Univerexport: Šta je sa druge strane komšijskih vrata?

GOST UVODNICAR - NOVEMBAR 2023

Srbija

29.11.2023

Komunikacije, šta to beše nekad… Pojam koji je doživeo toliku ekspanziju u poslednjih nekoliko decenija da se ponekad čini da mi, kao savremenici te ekspanzije, ne možemo uvek tako lako da je ispratimo i prilagodimo joj se. U prilog tome govori pojavljivanje veštačke inteligencije i globalna zabrinutost zbog posledica i promena koje će ona tek doneti.

Nasuprot tome, paradoksalno, sa velikom lakoćom svi upijamo ubrzane promene koje donosi modernizacija i digitalizacija, koja direktno utiče na pojam koji je u osnovi svih nas, a to je komuniciranje. Promene u sferi komunikacija su defakto tu, veštačka intaligencija je uveliko naša realnost, ali da li sve te inovacije moraju da podrazumevaju i promenu same srži komunikacija, koja je ujedno i srž svakog čoveka, a to je živa reč i živi kontakt. 

Jedan od najvrednijih saveta koji sam dobila na početku mog poslovnog puta bio je: tehnologije napreduju, poslovni procesi se modernizuju, ali „face to face“ ne izlazi iz mode.  

Još tada, ovaj savet naveo me je na razmišljanje šta nam je u stvari donelo moderno doba, a bez čega smo ostali i da li smo na dobitku ili ipak gubimo kad sve izvagamo? 

Danas, lakše nego ikad, možemo da komuniciramo i delimo informacije, ali istovremeno se čini da nikad nije bilo teže pokucati kod komšije na vrata, sa dve šoljice kafe na tacni.  

Informacije su nikad dostupnije, sve što želimo da saznamo dostupno je na nekoliko klikova, ali sa druge strane jedni druge razumemo možda manje nego ikad.   

Uz pomoć AI po potrebi možemo da govorimo pet jezika, a u isto vreme nekada ne možemo da nađemo jedan zajednički.  

Online okruženje je postalo naša zona konfora, a sve offline aktivnosti predstavljaju neku vrstu dodatnog napora.  

Danas, lakše nego ikad, možemo da komuniciramo i delimo informacije, ali istovremeno se čini da nikad nije bilo teže pokucati kod komšije na vrata, sa dve šoljice kafe na tacni  

Vođena savetom sa početka, uverena sam da i pored svih promena koje vreme sa sobom nosi, ono što je u našoj osnovi ipak predstavlja našu definiciju, ali i realnost. Simbol postignutog dogovora i dalje je pružena ruka, a poslovna saradnja je i dalje trajnija i temeljnija ako je zasnovana prvenstveno na ljudskom, pa tek onda na poslovnom odnosu. 

Koliko god da se neke stvari ubrzano menjaju i ostavljaju utisak da nas sve trajno izmeštaju iz ležišta, „face to face“ i dalje je u modi.

Zbog toga, sa velikom sigurnošću mogu da kažem da tehnologija i dalje radi za, a ne protiv nas. Dokle god budemo išli u korak sa vremenom, dokle god budemo učili i koristili sve benefite digitalnog doba, a istovremeno shvatali važnost komunikacije zasnovane na empatiji, razumevanju i živom kontaktu, bićemo makar u približno idealnoj koheziji sa našom prirodom, ali i sa vremenom u kom živimo. 

Izlazak iz online zone konfora je sa druge strane komšijskih vrata gde sedi neko ko će i sada u ovom trenutku kafu dočekati raširenih ruku, jer ni jedna komunikacijska revolucija ne može da izmesti iz realnosti ljudsku potrebu za srdačnošću. Kada sve izvagamo i dalje je sve u našim rukama, pa da li gubimo ili dobijamo i dalje je naša odluka. Zato, hajde da se konektujemo na svim komunikacijskim nivoima, jer samo to će nas učiniti društvom koje se našlo u pravo vreme na pravom mestu.